Aco Tabaš, dnevnik Vijesti , 12. maj 2009

Crnogorci mrze sebe

Zakašnjele lekcije mogu se ali i ne moraju postici. Price o nacionalnim identitetima i suverenitetima, globalno su apsolvirane u 19. vijeku. Vjerovati danas da je dovoljno da podvikneš, digneš zastavu i upravljaš nacionalnim brodom, u novom poretku u svijetu jeste nedostatno. Uspješno ploviti u 21. vijeku moguce je, ali se moraju nauciti propuštene lekcije. Makar 200 godina Crnogorci rješavaju nacionalni, parlamentarno -demokratski, na kraju i civilizacijski posao i cini se, još su na pocetku.
Zašto je to tako?
Još od vremena francuske buržoaske revolucije, Crnogorci su se stalno bavili drugima . Spašavali Ruse i Amerikance. Da nije smiješno bilo bi tužno to što tako omalen narod ima takve ambicije. No, i to bi bilo ok, da su nesvršeni poslovi završeni na vrijeme. Puno je naroda koji su civilizacijski bliski Crnogorcima. Medjutim, malo je slicnih, koji kao Crnogorci, mrze sebe. Vecina drugih naroda, mogu da mrze druge, to i rade, ali ne mrze sebe. Primjerice, narodi bliski Crnogorcima – Srbi i Hrvati. Isto omaleni narodi.
Otkuda ta crnogorska samomržnja? Jesu li i oni ludi kao i neki drugi narodi? Crnogorci jesu ludi, ali za razliku od drugih ludih naroda, Crnogorci ne vole sebe (da li se kaže, ne vole sebe ili mrze sebe, pitajte Crnogorca Sveta Marovica). Da bi se samozavoljeli, ne pomažu opravdanja istorijskog konteksta. Omama crnogorskim pregnucima u vjetrometinama sukoba civilizacija. Sve nepravde i pravde velikog svijeta itd. Jednostavno, voliš se ili se ne voliš. Skoro da je jednako poimanju – postojiš ili ne postojiš.
Otkud tolika inferiornost i nesigurnost? Od cega toliki strah? Crnogorsko pitanje nije samo ugledanje na bracu. Nije to samo pusto serbsko – da komšiji crkne krava, ni ‘rvatsko tisucljetnje pitanje identiteta. To je ”nešto jace od oboje ” (uvijek me Njegoš razgali i nasmije). Nije samo u pitanju ni cuvena crnogorska pizma. Ta pizma samo je jedna od posljedica sociopsihološke borbe Crnogorca sa samim sobom. Ne pomažu vuciji dolovi, mojkovci i kajmakcalani, trinaesti julovi i antibirokratke revolucije, euroatlanske integracije, pa ni voda s Ivanovih korita. Zašto? Zato što Crnogorac ne pije vodu s Korita, nego joj pjesmu pjeva. Kao u nekim sumanutim bajkama o odrastanju – ostade dijete od cetrdeset godina da ga majka još doji. Pijani su Crnogorci od sirovosti, oholosti , neznavenosti , nepismenosti, mnogih atavizama koji žive u covjeku. Dok neki narodi te lekcije temeljno prelaze , Crnogorci toliko zaostaju, da je muka i gledati. Stalno pitanja … od tudjemilskog, crnojevickog, petrovicevskog, jugoslovenskog , srpskog, ruskog, do danas – crnogorskog.
Nijesu pomogle ni velicanstvene bitke za slobodu, ni školovanje Crnogoraca od Petrovica na ovamo . Ni emancipacija komunistickim bratstvom. I danas loše ide, parlamentarnoj Crnoj Gori dok se podiže na svoje noge. Prvenstveno ekonomski. Ali, eto, nije sve u eurima. Ima nešto i u markama. Što bi rekli danas, u brendovima. Džabe novci, ako ovce ne nose mlijeko i ne daju vunu. A cobana nema .
Šta je danas aktuelno srpsko – crnogorsko pitanje, negoli prica o tome šta treba od lekcija postici. Samosvjesnost, obrazovanje, kultura, slobodan pojedinac , njegovo velicanstvo – gradjanin, realna gradnja nacionalnog programa, svakojaka identitetska pitanja. Sve su to preskocene lekcije.
Zato valja mitologiju smjestiti gdje joj je mjesto. U muzej. Uciti i samo uciti. Poštovati sebe kao i druge. Umjeti komunicirati. Cuti sagovornika, a ne samo sebe. I opet uciti i samo uciti. Cuvati druge od sebe, a sebe ne poništiti. Primjeri cojstva i junaštva postoje u Crnogoraca. Kao primjeri. Ali Crnogorci misle da su primjeri – opšte stanje stvari. Naopako misle. Olako obecane brzine, olako zaradjeni novci – loši su primjeri. Potrebno je vjerovati u sebe, kao i u zastave. Jadna je nacionalna samosvojnost bez individualne.

Covjek je superiorno bice na ovoj izmucenoj planeti. Koliko god otudjeni od prirode ipak su mnogi narodi naucili da pored animalnog imaju i eticko. A etika ne pociva na žitu iz Rusije ili na podršci americke administracije. Ona se stvara u nama samima. Za nju se bori i živi svakog dana. Otuda ta mržnja prema sebi . Nezadovoljan, dezorjentisan, siromašan u svakom pogledu (mitomanija umjesto tradicije), covjek je poput ovce medju vukovima.

Dok toga (ETIKE), ne biva, ni normalnosti ne biva. Samo ce se iznova rušiti i graditi.
Imaju se Crnogorci cime ponositi . Nesumnjivo. Ali tek kada savladaju lekcije o covjeku gradjaninu,hrabrom,eticnom, ekonomski nezavisnom. Tada ce i ponos biti ozbiljno prihvacen. I kod kuce i u gostima (kladim se na ovo – i kod kuce i u gostima). Iz X u X je velika kvota, zar ne ,Crnogorci ?